Fotografski festival Rovinj Photodays 2010, bio je povod da naš najbolji časopis za kulturu fotografije Refoto organizuje fantastičnu foto turu do i po Rovinju od 3. do 6. juna ove godine. Dva dana u putu, tri noćenja sa doručkom u odličnom hotelu i puna dva efektivna dana fotkanja i druženja u samom Rovinju.
O Rovinju sam slušao eto četrdesetak godina svog života, ali sam ga sada prvi put video. Bila je to, zašto kriti, ljubav na prvi pogled. Išao sam sa ženom, što je dalo dodatnu romantiku. Sam grad, na jednom jedva malo uzvišenom poluostrvu, sa crkvom posvećenoj Svetoj Eufemiji na vrhu, fotogarfski je izazov koji spada u evergreen motive. Iako izgleda lako snimiti ga, ipak treba biti oprezan, jer se on daje ipak samo onim najtalentovanijim. Šalu na stranu, njegova fotogeničnost je očita. Ne treba mnogo truda da sve na fotki bude lepo, jer je tamo sve lepo. Lep objekat, lepa fotografija. Lepe galerije, kafići restorani, lepe žene, ljudi, mediteransko rastinje. Ma sve je lepo. I sve ima patinu i što je najvažnije dušu. Ništa nije luksuzno, opterećeno kičem, već se sve naslanja na bogatu tradiciju ovog kraja.
Osim toga što je malo polusotrvo, Rovinj ima i dosta zaliva i s jedne i s druge strane, pa je broj mesta sa koga se njegova lepota može snimiti takoreći neograničen. Za mene je to bio izazov, jer smo do sad videli na hiljade njegovih klasičnih panorama sa manje ili sa više neba. Posebno me je izazivala panorama vedrim bojama obojenog grada kroz šumu čamaca, brodića i jahti, koje se šepure po luci. Visoki jarboli čine posebnu vrstu grafičkog elementa kroz koji sam toranj crkve na vrhu grada dobija još više na simbolici.
Nigde nisam video tako pitome galebove koji ti sami prilaze i s to ne baš naivnom namerom da ti uzmu hranu iz ruke. To je prilika da ih snimiš iz velike blizine i bez objektiva. Sjajno, zar ne?
No, rovinjski Dani fotografije su doživljaj sam za sebe. Tu su kolege iz Hrvatske jedan dan držale predavanja o raznim aspektima fotografisanja, uključujući i podvodnu fotografiju. Za mene je veliko otkriće bio Borislav Božić sa svojim kartonskim fotoaparatima, koji koštaju samo 5 evra, imaju jednu rupicu izbušenu špenadlom i pritom prave zaista fotografije na principu camere obscure. Dean Žvorc je održao radionicu na temu kalibracija monitora radi pravilne primene u štampi. Danijel Frka je održao radionicu o podvodnoj fotografiji, a Marko Butraković je upoznavao polaznike njegove radionice o HD standardima video snimanja savremenim dslr fortoaparatima, kojim su praktikanti imali priliku da snimaju najnoviji audi spyder R8. Bruna Kazinoti je iznosila iskustva u snimanju mrtve prirode, modnoj i portretnoj fotografiji.
Najzanimljivije za mene je bila odlično organizovana Fotoruta – takmičenje svih fotografa i gostiju, kao što smo bili mi, na zadate teme – pronaći motiv iz nekog dela Rovinja sa fotografije koju slučajno izvučeš, potom fotografija fotografa učesnika fotorute u akciji, pa onda, pronalaženje vezilja i slikara postavljenih u gradu, ribara koji plete mrežu, parkiranog audija R8 na rivi, i na kraju motiv samog Rovinja, koji će služiti njihovoj turističkoj organizaciji. Dobijaće se vredne nagrade u vidu fotoaparata, ali i vikenda za dvoje u odličnom hotelu. Hvala Bogu, u ovom fotkanju sam uživao i na kraju, iz Beograda poslao fotke koje sam izabrao na ovaj konkurs. Rezultati će se znati 21. juna, kako je obećano.
Medjutim, ono što je zaista bilo najkorisnije i najznačajnije to su dve izložbe – jedna na otvorenom gde su na ogromnim panoima bile izložene zaista profesionalno odštampane fotografije najuspešnijih fotografa koji su objavljivali u Refotou i na sajtu Fotozine. Bilo je to zaista pravo uživanje, a fotke su videle hiljade ljudi. Druga izložba bila je zvanična manifestacija posvećena Danima fotografije, gde su u prestižnoj galeriji bile izložene fotografije učesnika i pobednika tog matičnog konkursa na kome mogu učestvovati samo fotografi iz Hrvatske. Pored te izložbe u nizu manjih ali odličnih galerija bile su izložbe drugih vrhunskih fotografa iz Hrvatske i inostranstva. Na samoj rivi sve vreme su bili postavljeni najnoviji fantastični fotoaparati vrhunskog kvaliteta koje je svako mogao da proba.
Tako je ova manifestaija zaista bila velika škola za sve ljubitelje dobre fotografije, smeštena u prefinjenom ambijentu ovog nadasve elegantnog gradića. Kako organizatori sami kažu, bio je to veličanstveni praznik fotografije, uživanja u delima majstora svetla, zabave ali i stručnog usavršavanja. Povrh svega, ljudi su se izmedju sebe upoznavali.
Ja sam upoznao dosta kolega i poznatih fotografa. Veoma me je obradovao susret sa našim kolegom sa HRPC-a Gere-om koji je došao da se upoznamo čak iz Umaga. Upoznao sam i dve dame sa HRPC-a, sjanu Mini (Jasminu) i Ladyjane (Ivanu) iz Osjeka. Ivana je dobila glavnu nagradu za fotografiju iz oblasti arhitekture.
Refoto su predvodili njegovi najveći entuzijasti na čelu sa glavnom urednicom Ivanom Tomanović i vlasnikom Slobodanom Vukadinovićem. Od Borisa Bjelice i Milana Živkovića, majstora fotografije, sam opet imao prilike da mnogo toga naučim, a Toma Peternek mi je pokazivao kako se pravilno meri i namešta balans belog. Jovan Ikonomovski je pre puta kupio najnoviji Nikon D700, tako da je prvi počeo da puca i sve nas izazvao da izvučemo aparate i škljocamo iz samog autobusa. Posebna mi je čast bila što sam se družio i sa sjajnim fotografima Božanom Marinček i Fadilom Šarkijem. Pri povratku smo se slikali svi zajedno kako bi se jednoga dana sećali ovih divnih trenutaka. Umontirao sam fotku u šoferšajbnu autobusa kako bi se video i sjajan šofer koji nas je lepo vozio 650 km tamo i isto toliko nazad.
Ukoliko se i sledeće godine ide na rovinjske dane fotografije, evo već se sada prijavljujem i svima preporučujem učešće na ovoj sjajno organizovanoj manifestaciji. Ovim se zahvaljujem Refoto-u na pozivu i zaista besprekornoj organizaciji ovog foto dogadjaja.
Dragan M. Babović, dbach
